
E ovako, nije tajna da svaki put kad se povežeš na internet, tvoj uređaj dobije jednu brojčanu oznaku. To ti je IP adresa. Kao adresa tvoje kuće, samo digitalna. Bez nje ne bi mogao da komuniciraš sa sajtovima, ali ona istovremeno otkriva dosta toga o tebi. Tvoju približnu lokaciju, provajdera, pa čak i šta radiš na netu. Zato se ljudi sve više interesuju kako da je sakriju i surfuju skrivenije.
Nema tu ničeg lošeg. Nije to samo za "mutne radnje". Možeš želeti da zaštitiš svoju privatnost od reklamnih kompanija koje te prate, da izbegneš cenzuru u nekim zemljama, ili jednostavno da se osećaš sigurnije na javnoj mreži. Evo kako to obično radimo.
Pre nego što krenemo sa metodama, da kažem par razloga. Nije sve u paranoji.
Ima nekoliko glavnih alata koje ljudi koriste. Svaki ima svoje dobre i loše strane. Nije isto koristiti VPN i običan proxy. Pogledajmo redom.
Ovo je danas najpopularnija opcija. Ukratko, VPN ti napravi jedan tunel između tvog uređaja i servera negde u svetu. Tvoj saobraćaj ide kod njih, oni ga šalju dalje u tvoje ime. Sajt koji posećuješ vidi samo IP adresu tog VPN servera, ne tvoju.
Kako to radi u praksi? Platiš neku uslugu (ili nađeš besplatnu, ali o tome posle), instaliraš mali program na kompjuter ili telefon. Klikneš na dugme "Poveži se" i to je to. Posle toga surfuješ kao da si u drugoj zemlji.
Šta valja kod VPN-a?
Na šta treba paziti kod VPN-a?
Proxy je malo drugačija priča. On takođe stoji između tebe i interneta, ali ne radi isto što i VPN. Proxy posreduje samo za ono što radiš u pretraživaču (ili za jednu aplikaciju). Ne šifruje saobraćaj sam po sebi, već samo prosleđuje zahteve.
Postoje razne vrste proksija. HTTP proxy, SOCKS proxy... Najčešće ih podešavaš u samom pretraživaču ili u nekom programu za skidanje torrenata.
Dobra strana proksija je što ih ima more besplatnih. Nađeš listu na netu, ukucaš podešavanja i radi. Ali, i tu ima caka.
Ovo je već "teška artiljerija". Tor (The Onion Router) nije samo jedan server, već mreža hiljada servera koje vode dobrovoljci širom sveta. Tvoj saobraćaj se preusmerava kroz tri nasumična servera (čvora) pre nego što stigne do odredišta.
Svaki od tih čvorova zna samo odakle je dobio podatke i kome ih šalje, ali nijedan ne zna celu sliku. Kao luk, u slojevima. Zato se i zove "onion routing".
Kako koristiti Tor? Najlakše je skinuti Tor Browser. To je modifikovana verzija Firefoxa koja je podešena da koristi Tor mrežu. Otvoriš ga i surfuješ.
Prednosti Tor-a:
Mane Tor-a:
Neko pomisli: "Idem u kafić, povežem se na njihov Wi-Fi, pa ne mogu da me prate." To jeste delimično tačno, jer koristiš IP adresu kafića, ne svoju kućnu. Ali, to nije baš anonimno. Kafić može imati kamere, a i mreža može biti nesigurna. Osim toga, vlasnik kafića ili neko drugi na toj mreži može lako da prati tvoj saobraćaj ako nije šifrovan. Nije pametno raditi nešto osetljivo preko otvorenih mreža bez VPN-a.
Ima i opcija da koristiš mobilnu mrežu umesto kućnog interneta. Tvoj operater dodeljuje drugu IP adresu. Ali, operater i dalje zna ko si i gde si. Nije anonimno.
Evo sada malo praktičnih smernica. Zavisi od tvojih potreba.
Ako samo hoćeš da zaobiđeš blokadu na poslu i pogledaš vesti, može ti poslužiti neki besplatni proxy sa spiska. Ali, ne bih preporučio da preko toga kucaš šifru od banke.
Ako ti treba privatnost za svakodnevno surfovanje, plaćeni VPN je najbolja opcija. Nije skupo, mesečno košta kao par kafa. Gledaj da bude van zemalja koje su u "pet očiju" (Five Eyes) i da imaju jasnu politiku bez logovanja.
Ako si baš paranoičan, ili si novinar koji radi na osetljivim temama, onda Tor. Ali, moraš da se navikneš na sporo surfovanje i da dodatno paziš šta radiš. Ne skidaj dokumenta dok si na Toru, ne otvaraj PDF-ove, ne uključuj JavaScript ako ne moraš. Tor Browser te već upozorava na to.
Sakrivanje IP adrese je samo jedan deo slagalice. Ako stvarno želiš da budeš anoniman, moraš da obratiš pažnju i na druge stvari. Sajtovi mogu da te prate i na druge načine.
Kada posetiš sajt, on ostavi male fajlove na tvom računaru - kolačiće. Oni pamte tvoja podešavanja, ali i prate tvoje kretanje. Čak i ako promeniš IP, sajt te može prepoznati po kolačiću. Zato je dobro redovno brisati kolačiće, ili koristiti pretraživač koji ih automatski briše.
Umesto Chrome-a, probaj Firefox ili još bolje, Brave. Oni imaju ugrađene alate za blokiranje tragača. Za pretragu, koristi DuckDuckGo. On ne beleži tvoje pretrage i ne profilše te.
Ovo je već naprednija tehnika. Svaki tvoj uređaj ima jedinstvenu kombinaciju: rezolucija ekrana, instalirani fontovi, verzija pretraživača, dodaci. Sajtovi mogu da naprave "otisak" tvog uređaja i da te prate čak i bez kolačića i IP adrese. Tor Browser i Brave imaju ugrađene mehanizme da otežaju ovu vrstu praćenja, npr. da uniformišu neke parametre.
Ovo je već standard. Obrati pažnju da sajt koje posećuješ ima onu katančić pored adrese. HTTPS šifruje komunikaciju između tebe i sajta. Čak i ako neko presretne tvoj saobraćaj, ne može da vidi šta si slao. VPN + HTTPS je dobra kombinacija.
Windows i macOS šalju dosta telemetrijskih podataka nazad. Ako si baš paranoičan, možeš probati neki Linux. Ima dosta distribucija koje vode računa o privatnosti. Ali, to već zahteva malo više znanja.
Takođe, vodi računa o aplikacijama koje koristiš. One često imaju svoje veze sa internetom i mogu da otkriju tvoju pravu IP adresu, čak i ako je pretraživač sakriven. VPN rešava to, jer šifruje sav saobraćaj sa računara.
Iskreno, teško. Na internetu uvek ostaješ neki trag. Banke, provajderi, državni organi uvek mogu da dođu do podataka ako baš hoće. Ali, za 99% nas, kombinacija dobrog VPN-a i malo pažnje je sasvim dovoljna.
Najvažnije je da shvatiš šta hoćeš. Da li samo da sakriješ IP od sajtova, ili da budeš potpuno nevidljiv? Prema tome biraj alat.
I za kraj, nemoj verovati svemu što piše na netu. Ima dugačkih lista "najboljih VPN-ova" koje su zapravo plaćeni oglasi. Testiraj sam. Većina dobrih VPN-ova ima probni period ili garanciju povrata novca.