
E, ljudi, kupovina polovnog auta ume da bude prava glavobolja. Prolazio sam kroz to nekoliko puta, pa evo da podelim iskustva. Nije lako naći dobar polovnjak, pogotovo kod nas gde ima svačega na tržištu. Cilj mi je da vam dam neke smernice. Ovo nije neka posebna nauka, ali treba malo strpljenja i opreza.
Pre nego što kreneš da gledaš oglase, sedi i vidi koliko para možeš da izdvojiš. Nije samo cena auta bitna. Tu su i troškovi registracije, tehničkog, osiguranja, a i majstor će ti trebati posle kupovine. Zato u računicu uračunaj bar 200-300 evra za prve popravke. Ako imaš 3000 evra za auto, gledaj one do 2500-2700 evra. Ostatak ostavi sa strane. Veruj mi, uvek nešto iskrsne.
Polovni auto je rizik, ma koliko dobro izgledao. Uzmi ono što možeš da priuštiš da održavaš. Dizelaš možda zvuči primamljivo, ali ako ga ne voziš mnogo, skupo će te koštati. O tome kasnije.
Odredi šta ti je prioritet. Gradska vožnja, otvoren put, porodica, ili samo da ide s tačke A na tačku B? Evo nekoliko pitanja koja si postavi:
Ako si iz grada i stalno stojiš u gužvi, benzinac ti je bolji. Dizelaš se ne isplati ako ne prelaziš 15-20 hiljada kilometara godišnje. Za porodicu karavan je praktičnan, ali troše više. Mali gradski auti su dobri za manevrisanje i parking, ali nisu za autoput.
Najčešće se gleda na oglasima, tipa Polovni automobili, Limundo, ili KupujemProdajem. Tu ima mnogo oglasa. Možeš i preko poznanika, ako neko prodaje auto za kog znaš da je održavan. Auto-placovi su opcija, ali tamo cene budu više. Ako ideš na plac, povedi nekog ko se razume.
Gledaj oglase koji imaju dosta slika. Ako vidiš oglas sa dve mutne slike i tekstom "auto ko nov", beži od toga. Traži automobile sa servisnom istorijom. To je veliki plus.
Kad nađeš auto koji ti se sviđa, ne žuri. Dogovori se sa vlasnikom da ga pogledaš na miru. Najbolje je ići danju, po svetlu. I povedi nekog ko je vozio više od tebe, ako možeš. Evo šta sve treba da proveriš.
Motor mora da bude suv, bez ulja i tecnosti okolo. Ako je motor svež i opran, to je sumnjivo. Gledaj da li ima tragova ulja ispod auta. Pokreni auto na hladno (ne zagrejan). Slušaj da li motor radi ravnomerno, bez lupanja ili čudnih zvukova. Ako čuješ nešto čudno, to je znak da nešto nije u redu. Dizelaši umeju da lupaju malo više, ali to je normalno, ali ne sme da bude preglasno.
Proveri izduv. Ako izlazi plavi dim, to je znak da gori ulje. Beli dim može da bude voda (ako je motor hladan, para je ok, ali ako i posle zagrevanja ide beli dim, to je loše). Crni dim je čest kod dizelaša, ali ako ga previše izbacuje, možda su brizgaljke loše.
Menjač probaj. Ako je ručni, prebaci sve brzine dok auto ne radi (i dok radi, na probnoj vožnji). Treba da ulaze glatko, bez škripe. Kod automatskog menjača, gledaj da li menja brzine bez trzaja.
Limarija je bitna zbog korozije. Kod nas se dosta posipa so po zimi, tako da proveri pragove, lukove točkova, dno vrata. Ako vidiš da je negde farba drugačija, ili da ima neravnina, to znači da je auto bio farban posle udarca. Nije strašno ako je manji udarac, ali ako je kroz ceo auto, onda beži. Gledaj i da li se šavovi na vratima i haubi lepo uklapaju. Ako nisu u ravni, možda je karoserija kriva.
Magnet može da ti pomogne. Ako magnet ne drži na nekom mestu, to znači da je stavljen kit. Ima ga dosta, to je znak jačeg udara.
Unutrašnjost mora da bude uredna. Po habanju sedišta, volana i menjača možeš da vidiš koliko je auto zapravo prešao. Ako piše da je prešao 100 hiljada, a sedišta su uništena, nešto ne štima. Upali sve: svetla, brisače, klimu, grejanje, radio. Proveri da li sve radi. Kod nekih auta umeju da budu skupi kvarovi na elektronici. Pogledaj i da li ima vlage u gepeku ili ispod podnih prostirki. Ako ima, to može da znači da auto prokišnjava ili da je bio poplavljen.
Ovo je subjektivno, ali na osnovu iskustva ljudi i majstora, neki modeli važe za pouzdane i jeftine za održavanje. Nema savršenog auta, svaki ima mane. Evo par klasa.
Kad se dogovoriš oko auta, proveri papire. Saobraćajna dozvola mora da se slaže sa tablicama i brojem šasije. Broj šasije gledaj na tablici ispod haube, i na šoferci. Ako se ne slažu, beži. Proveri da li auto ima dupli ključ i knjižicu. Ako je auto uvoz, gledaj da li je carinjen. Kod nas je česta pojava da se uvoze auta sa visokom kilometražom, pa se vrate nazad. To nije problem ako je ispravno.
Proveri da li ima nešto u knjižici o zalogu. To možeš da vidiš na sajtu MUP-a, mislim da može da se proveri. Ako je pod zalogom, ne kupuj.
Probna vožnja je obavezna. Vozi auto po raznim putevima, ako možeš. Ubrzaj, uspori, probaj kočnice. Slušaj da li ima škripe ili lupanja. Prođi preko neravnina, čućeš da li su amortizeri i trap dobri. Menjač probaj u svim brzinama. Ako je automatik, gledaj da li menja glatko.
Na autoputu vidi kako se ponaša na velikoj brzini. Da li motor radi ravnomerno, da li ima vibracija. Proveri i grejanje, klimu, sve što možeš.
Kad nađeš auto koji ti odgovara, cena se uvek može spustiti. Gledaj oglase za slične modele, vidi koliko se kreću. Ako vlasnik traži 4000 evra, a ti nađeš mane (npr. gume su loše, mali kvarovi), reci to i ponudi manje. Normalno je da se cena spusti 200-300 evra. Ako je auto stvarno dobar, nemoj previše da se cenjakaš, ali opet ne daj više nego što vredi.
Pazi na one koji kažu "cena je fiksna". To je samo trik da se ne bi cenjkao. Uvek probaj. Ako vidiš da je auto baš dobar, a cena je fer, uzmi ga. Bolje platiti malo više za dobar auto, nego uzeti jeftiniji pa posle trošiti novac dodatno na popravke.
Kupovina polovnog auta nije jednostavna, ali uz malo truda možeš da nađeš dobar auto. Nemoj da se zaljubiš u prvi koji vidiš. Pregledaj više njih, budi strpljiv. Povedi nekog ko se razume, ako nisi siguran. I najvažnije, ne kupuj auto na brzinu. Sve proveri, od motora do papira. Srećno sa kupovinom, i nek' te služi!